Povijest društva

Društvo je osnovano 03.01.1926. i prvi predsjednik je bio Miho Jerinić,ugledni Šibenčanin, zubar, političar, pjesnik, novinar. Tih davnih godina društvo je bilo pod snažnim utjecajem prof. Umberta Giromette, oca dalmatinskog planinarstva. Iz oskudne arhive se saznaje da je Društvo najčešće organiziralo izlete u bližu okolicu. Nažalost, nakon dvije godine prestaje njihovo djelovanje.
U svojoj dugoj povijesti, Društvo je u više navrata prekidalo svoje djelovanje.
5.lipnja 1936.obnovljen je rad Društva. Osnivačka skupština je održana u hotelu Krka, za predsjednika je izabran Ante Frua, Bogdan Iljadica za potpredsjednika, Bruno Nazor za tajnika i dr Marko Selem za vođu. Društvo je dosta uspješno djelovalo i ne zna se kad je prestalo djelovati. Naredna osnivačka skupština održana je 10.studenog 1949. Bilo je to vrijeme kad su se planinari samostalno organizirali. Poticaj ponovnom osnivanju dao je dr Rafael Dolinšek, a u Odbor su izabrani Srećko Iljadica za predsjednika i Anđela Bedeniković za tajnicu. Rad Društva je bio sve uspješniji. Planinarilo se po hrvatskim i bosanskim planinama i sudjelovalo na planinarskim sletovima koji su predstavljali vrlo popularan oblik aktivnosti.
Posljednji predsjednik Društva, do prestanka rada 1962. Godine, bio je Branko Erak. Za vrijeme njegova čelništva Kamenar je doživio svoj procvat i ugled. Najviše se planinarilo po Velebitu, a glavna je baza bio planinarski dom pod Štirovcem. Redovito se posjećivao Kozjak, Mosor, Biokovo, Dinara i Promina. Društvo je u to vrijeme, u organizaciji Savjeta planinara kotara Šibenik i u suradnji s PD Promina iz Drniša, uredilo u napuštenoj seoskoj kući u Docu na Promini planinarsko sklonište i svečano ga otvorili 29.studenog 1959.g.
Pored predsjednika Eraka, svojim su se planinarskim djelovanjem isticali članovi dr Ivan Žokalj, Biserka i Josip (Babo) Ljubković, Olga Manojlović, Branko Friganović, Duško Berić (višegodišnji tajnik Društva), dr Emil Ofner, Špiro Bujas, Jere Mrndže, Zdenka Iljadica, te nešto kasnije Veljko Martinović, Ivo Balin, Ivo Sekso, Jelka Kelava i drugi. U to vrijeme šibenski su planinari organizirali i logorovanja za djecu lošijeg socijalnog statusa, slabo uhranjenu i boležljivu.
Za prijevoz na višednevne izlete planinari su koristili željeznicu jer su imali popust, a za kraće izlete su korišteni kamioni Zelenila.
U to vrijeme su bili rijetki pečati na vrhovima pa su planinari dokazivali svoje uspone na različite načine: putnim kartama, razglednicama, fotografijama, potpisima, pečatima željezničkih postaja i slično. Markacija obično nije bilo, a  planinarskih domova malo pa se spavalo na sijenu u kolibama.
Nakon preseljenja predsjednika Eraka u Pulu, Društvo je još kratko životarilo pa obustavilo rad. Ponovo je osnovano u proljeće 1981. i iste godine prestalo s radom.
Posljednja osnivačka skupština, peta po redu, održana je 10.siječnja 1985.g. Ivo Antunac je izabran za predsjednika, Ante Juras za tajnika i Zdenka Antunac za blagajnicu.
Od tog vremena Društvo bilježi zavidne rezultate u radu. Članovi su uključeni u više sekcija. Markacijska je označila tzv.  Šibenske planinarske staze u okolici grada. Spelološki odsjek svojim se aktivnostima svrstao uz sam bok najuspješnijih spelološki odsjeka. Sudjelovao je u ekspediciji na Lukinoj jami, na dvije međunarodne spelološke ekspedicije te su istražili i označili brojne spelološke objekte. Odsjek više ne djeluje.
Na našu veliku radost, svečano smo otvorili 14.lipnja 1998.g. planinarsku kuću u Rupićima, podno Orlovače i po imenu vlasnika nazvali je Ćićo.
Sve naše aktivnosti marljivo bilježi Glasnik Kamenara, časopis koji izlazi već šesnaest godina.
Kao najuspješniju godinu rada bilježimo 2002.godinu. Ta je godina proglašena Međunarodnom godinom planina, pa smo se uključili u obilježavanje iste nekim originalnim i trajnim aktivnostima. Tako smo uspostavili Poučni planinarsko-ekološki put Ante Frua sa sedam kontrolnih točaka i brižljivo sastavljenim Dnevnikom i vodičem. Put je uspostavljen u suradnji s Osnovnom školom Petra Krešimira IV kao jedinstvenim primjerom suradnje odgojno obrazovne ustanove i planinarske udruge, a vodi od Šibenika (Šubićevac) preko Trtra do atraktivnog Sokolarskog centra u Dubravi. Također smo uspostavili novu stazu nazvanu U zavičaju knezova bribirskih, a uključuje uspon na Bribirsku glavicu (arheološki lokalitet 0-te kategorije), Zečevo (mjesto pogibije narodnog junaka Vuka Mandušića) i Ostrovicu (povijesni lokalitet i prirodni fenomen stijene na vrhu).
U navedenoj godini, za uspješan rad i aktivnosti, dodijeljena nam je Plaketa Saveza športova grada Šibenika i nama najveće i najdraže priznanje ''najbolja planinarska udruga u HPS-u u 2002.godini''.
Nemoguće je nabrojiti sve aktivnosti društva i sve izlete, ali nema planine u Hrvatskoj gdje nisu bili naši članovi. Česti su izleti i u nama susjedne zemlje. Nama najdraži i najatraktivniji su uspon na Šar-planinu (2702m), Durmitor (2522m) dva puta, Triglav (2863m) također dva puta, Mt.Blanc (4810m)…
Posljednjih godina se povećava broj članova.
Više članova nositelji su Brončanog, Srebrnog i Zlatnog znaka HPS-a te Povelje HPS-a. Zasluge za primjeran rad Društva pripadaju svim našim članovima i rukovodstvu. A tijekom godina na čelu naše udruge, od posljednjeg osnivanja, bili su: Ivo Antunac, Vinko Matošin, Ante Juras, Višnja Vranković i dr Sonja Cukrov Sunko. Dopredsjednici: Vlatko Šupe i Ante Juras te tajnici: Ante Juras, Zdenka Antunac, Višnja Vranković, Anđelko Kovač i Rada Živković.
Priznanja nas obvezuju za još kvalitetniji rad na unapređenju ciljeva i zadataka hrvatskog planinarstva


Nešto o sadašnjosti

Trenutno Društvo broji 180 članova. Kako imamo stalni priliv novih članova, svake druge godine organiziramo Opću planinarsku školu. Nedostaju nam mladi članovi.

Skoro svaki vikend organiziraju se izleti, autobusom, vlakom ili vlastitim automobilima, raznoliki, za svačiji ukus i sposobnosti.

Važno je znati da planinarenje nije besciljno lutanje po brdima i osvajanje već osvojenih vrhova, s kojih će se ionako morati sići. Naprotiv, planinarenje je način i stil života, čitav niz aktivnosti koje život čine ugodnijim, zanimljivijim i nadasve ljepšim. Biti planinar znači obilaziti i upoznavati ljepote prirode, uživati u prekrasnim gorskim vidicima, stjecati nove prijatelje.  Odlazak u prirodu i kretanje na čistom zraku predstavljaju aktivan način odmora, koji unatoč uloženom naporu čovjeka ispunjava novom snagom i zadovoljstvom



Planinarska kuća Ćićo

Planinarska kuća Ćićo smještena je na obroncima Trtra, u napuštenom selu Rupići, 8 km udaljenom od Šibenika. Vlasnik kuće je g.Ante Rupić, zvani Ćićo, po kojem se kuća i zove. Posljednja je u selu, na nadmorskoj visini od 220 m.Planinari su je uredili i tako spasili od propadanja. Kuća ima ukupnu površinu od 54 m² i sastoji se od kuhinje, spremišta, dnevnog boravka i spavaonice. Može primiti oko desetak posjetitelja. Ima struju i vodu iz vlastite cisterne. WC je vanjski. Uz kuću je uređeno i sklonište koje je uvijek otvoreno dok se kuća otvara po dogovoru. Do kuće se može i autom, iz Dubrave, preko Rakova Sela do kraja asfalta, a zatim makadamom oko 2 km. Od kuće do vrha Orlovače stiže se za najviše jedan sat iz dva pravca: jedan vodi udesno, preko lokve, a drugi lijevo od kuće pored '' Oka sokolova'', osmatračnice iz Domovinskog rata, i hrptom Trtra, uz vjetrenjače, do vrha. Na vrhu je upisna knjiga i pečat ( vrlo često ga unište ili otuđe). Od Orlovače se može markiranom stazom do Krtolina, najvišeg vrha Trtra. Ako ne želimo povratak u kuću, s vrha se može krenuti hrptom na sjeverozapad do ceste prema Tromilji i odatle 2 km do Skradinskog buka, bisera Nacionalnog parka Krka.

Poučni planinarsko ekološki put "Ante Frua"

Poučni planinarsko-ekološki put ''Ante Frua'' nastao je jedinstvenim primjerom suradnje između odgojno obrazovne ustanove, OŠ Petra Krešimira IV i športsko rekreativne udruge građana, Hrvatskog planinarskog društva ''Kamenar''. Put je dobio ime po poznatom šibenskom društvenom i športskom djelatniku koji se kao član Društva Šubičevac istakao u pošumljavanju, brizi i očuvanju Šubičevca, a između dva svjetska rata bio je i predsjednik planinarskog društva ''Kamenar''. Put se sastoji od 7 kontrolnih točaka od kojih je posljednja neobavezna, a vodi od tvrđave Sv.Ivana, tvrđave Šubićevac, Vidikovca, preko prijevoja između Jamnjaka i Kamenara, do Orlovače na Trtru ili do Sokolarskog centra u Dubravi. Dnevnik i vodič puta se može nabaviti u OŠ Petra Krešimira IV ili u HPD Kamenar.

Organizacija


UPRAVNI ODBOR NADZORNI ODBOR SUD ČASTI
Vinko Maleš,predsjednik Branko Borak,predsjednik  Anđelko Kovač,predsjednik 
Božidar Baus,dopredsjednik Rada Živković  Jagoda Baus 
Mirjana Granić,tajnica Lenka Antulov  Marijana Mikulandra 
Slobodanka Nanjara,blagajnica     
Sonja Cukrov Sunko,član  ZAMJENICI NO ZAMJENICI SUDA ČASTI 
Nikola Mihaljević,član Marija Antolos  Nada Antunac 
Živana Burtina,član Ranko Lučić Darija Juras 
Radojka Skočić,član Kata Matošin  Zlata Zjakić 
Mira Meštrov,član     
Zorana Zorić,član     
Vlatko Šupe,član