Putopisi

IZLET NA DOLOMITE

Nakon dvanaest sati vožnje, pauza i čekanja napokon smo stigli na naše odredište. Riffugio  Auronzo. Planinarski dom na nadmorskoj visini  od 2320 metara, polazna točka za naše izlete prva dva dana.Oko  doma krpe snijega, temperatura oko 0 C, a mi obučeni u laganu ljetnu odjeću, pravo s plaže u zimu. Topla večera, smještanje po sobama, dogovor za sutra i odmor, jer treba prikupiti snagu za sutra.


Usprkos lošoj vremenskoj prognozi,  sunce se lagano probija kroz guste oblake i obasjava  vrhove Dolomita u svoj njihovoj ljepoti,  tako da je naš kružni tracking oko Tree Cime mogao početi.  Očarani Dolomitima, jer je ipak velika većina nas tu prvi put, vadimo fotoaparate i pokušavamo uhvatiti bar djelić njihove ljepote. Svakim korakom pred nama se otvaraju novi vidici i vrhovi obasjani suncem postaju sve impresivniji i impresivniji.  Tisuće turista razmili su se zajedno sa nama stazama Tree Cimea, ali kako to ide u Alpama i Dolomitima gusti oblaci ubrzo se nadvijaju nad nama i lagano počinje kišiti. Ubrzavamo korak da se što prije vratimo u dom, pa nakon kraćeg odmora ulazimo u autobus i krećemo u obilazak jezera Misurina i Cortine D'Ampezzo. Cortina gradić koji živi 12 mjeseci u godini, pun hotela, balkona  ukrašenih  điranima svih mogućih boja i dok prolazite glavnom ulicom prepunom dućana najpoznatijih svjetskih marki, vrtite glavom ne vjerujući, u cijene koje izviruju iza pojedinih odjevnih artikala.  

Srijeda je. Pakiramo stvari i napuštamo Aurronzo. Naše odredište je prijevoj Passo  Pordoi, odakle se žičarom penjemo na vidikovac Sas de Pordoi. To je polazna točka za uspon na Piz Boe (3152 m) kojim kreće grupa A, dok se ostatak ekipe razmilio po prekrasnom vidikovcu i okolini. Nedugo nakon našeg dolaska počela je padati  i kiša, sitna, zrnata. Srećom, nije dugo trajalo. I tu su Dolomiti ponovno pokazali svoju ćud,  jer se u roku od pet minuta vrijeme promijenilo tri puta.  Na vidikovcu mnoštvo ljudi iz svih krajeva  svijeta, a ponajviše srednjoškolaca, Talijana, koji od najranijih dana pohode planine.  I što je vrijeme više odmicalo to su se oblaci sve više i više nadvijali nad nama, tako da se uskoro nije vidio prst pred nosom.  Nakon uspješnog osvajanja Piz Boea i povratka, došlo je vrijeme da se uputimo prema Canezeiu pa do doma Riff. Enrico Castiglioni alla Marmolada na jezeru Lago di Fedaia gdje smo trebali biti smješteni slijedeće tri noći. 

Ujutro autobusom krećemo prema mjestu Malaga Ciapela i dalje žičarom do vrha. Danas nam vrijeme nije naklonjeno. Vrh žičare je u oblaku i ne vidi se prst pred nosom, ali  grupa A nepokolebljivo i s puno žara priprema se za osvajanje vrha Punta Rocca. Dereze, cepini, pupčanici, karabineri, užad, kacige ... sve je u prometu. Nažalost, novi snijeg koji je pokrio markaciju i loša vidljivost prisilili su ih da odustanu od uspona.  Umjesto uspona održana je vježba, kao priprema za sutrašnji uspon na Marmoladu (Punta Penia). Vraćamo se u Rif. Castiglione prije nego što smo planirali, ali nam zato ostaje vremena da obiđemo kružnu stazu oko jezera Lago di Fedaia. 

Vodiči su pomalo zabrinuti jer prognoza za sutra ne obećava, ujutro sunce  ali već oko podne očekuje se kiša. Vrijeme je prekratko da se realizira uspon.

Zaključeno je da se konačna odluka o usponu donese sutra ujutro.

Osvanuo je i petak. Najvažniji dan ovog izleta i razlog svih priprema,  vježbi koje su održale tijekom ove godine, i cilj koji se došao ispuniti; uspon ledenjakom i klinčanim putem Via ferrata Marmolada na vrh Punta Penia (3342 m).

Odluka je donesena. Vodiči su zaključili da je zbog vremenskih uvjeta uspon prerizičan. Tuga, razočaranje, ali ipak, sigurnost je najvažnija.   Formiraju se nove grupe i svatko prema svom nahođenju određuje kako ispuniti dan.

Mate i njegova ekipa kreću odmah ujutro prema  Sas de Mezdi, Porta Vescovi i dalje.  Dijana i ostatak ekipe kreću žičarom, stojnicom,  do Pian dei Fiacconi i dalje do Rif. Ghiacciaio  pola sata udaljenoj od početka uspona preko ledenjaka. Kao mravi vide se kolone planinara na usponu prema vrhu.  Na vrhu opet novi dogovor: Alana, Joso, Mladen i Kata su ipak krenuli  osvajanje vrha.  Nebo ubrzo prekrivaju gusti tamni oblaci i vraćamo se u Rif.Castiglioni a odtamo kud koji mili moji, po vlastitom guštu. Jedni u sobe na popodnevni odmor, drugi na  ferrate  prema obližnjim vrhovima ( Crepes de Padon), treći na okolne staze ...  Tako se završio i ovaj posljednji dan našeg izleta u Dolomite.

Kapa dolje Kati, Alani, Josi i Mladenu koji su uspjeli stići do vrha i ostvariti cilj,  a nama ostalima ostaju neponovljive fotografije Dolomita i nada da ćemo možda jednom ponovno doći.

I za kraj, da ne zaboravim, u ime svih nas, hvala svima onima koji su svojim radom i trudom omogućili realizaciju ovog izleta,  i naravno,  posljednji pozdrav Anti Jurasu, idejnom začetniku i jednom od organizatora ovog izleta,  čiji se život ugasio za vrijeme našeg boravka na Dolomitima.

Zorana Zorić


Nazad