26.-28.O8.2011
U slutnji u čežnji daljine, daljine
U srcu, u dahu planine,planine
Stihovi Tina Ujevića uvijek pozivaju na odlazak. Ovaj put naš izbor je odlazak u jedan od rijetkih,netaknutih,neizmijenjenih dijelova prirode- Bijele i Samarske stijene.
Bijele stijene su dio masiva Velike Kapele i zajedno sa Samarskim stijenama imaju status strogog rezervata prirode(područje neizmijenjeno ili neznatno izmijenjeno ljudskom aktivnošću. Zabranjena je svaka aktivnost koja bi mogla narušiti izvornost i cjelovitost prirode). Malo gdje se priroda tako vješto poigrala prirodnim fenomenima (kiša, snijeg,led, vjetar,sunce,temperaturne oscilacije kao u području Bijelih stijena). U nevjerojatno snježno bijelom kamenu priroda je formirala muzej kraških oblika-izmjenjuju se oblici vrata, arkada, stolova, tornjića, čunjića, amfiteatara, prsti, piramide, katedrale što se okomito uzdižu nad dubokim ponorima,gdje se stidljivo stišću male, zelene udoline (Zelena dolina, Natašin dol) koje se opet uzdižu u bogate gotičke, ljuskaste,prstenaste stijene. Runolist je također tu(fotografiran,ovjekovječen).
1. Bijele stijene
Podatak vrijedan pažnje.Bijele stijene, područje s izrazito velikom količinom padalina,nema ni jedan površinski tok niti vrelo. Inače, ovdje ima mogućnosti za veliki broj tura i kombinacija,mi smo izabrali Vihoraški put –opisan kao vrlo težak,zahtjevan,preporučljiv samo za iskusne i u dobroj kondiciji planinare. Pa to smo mi!!! Smjestili smo se u planinarskoj kući Stalak-1046m,bez struje i vode(ima šterna), ali zato ima puno puhova, jako su radišni, šetaju cijelu noć, (hrana je spremljena u metalne ormare po uputama gdje Tanje,predsjednice PD Strilež).
2. Vrh Bijelih stijena
Ujutro krećemo od 7.km Begove staze do planinarske kuće Bijele stijene koja je uredno zatvorena (iako bi trebala po natpisu na njoj biti otvorena,vjerojatno je prevruće!!). Do vrha Bijelih stijena (1335m) petnaestak minuta ne napornog uspona. Slijedi niz uspona i silazaka,šuma,stijene,pa stijene šuma,preko Zelene doline do Ljuske- tu se odlučujemo za težu varijantu uspona kroz stijenu,nije lako-ruksak ne može proći, a ne bi ni mi da je koji kilogram više!
Slika 3. Vihoraški put
Nastavljamo od Ljuske prema Ratkovom skloništu i silazimo na Begovu stazu, još samo 6 km makadama i to je to!!!! Uživajte u svakom trenutku provedenom u tom muzeju kraških figura,upravo gledate u nešto što vaši prethodnici nisu vidjeli,kao što ni vaši potomci neće doživjeti na isti način. Procesi promjene su neprekidni,skoro neprimjetni našem oku, u daljnjoj budućnosti, sigurno će poprimati neke druge oblike.
Slika 4. Uski prolaz
Slika 5. Kameni zaklon
Nazad