Putopisi

HODANJEM K ZDRAVLJU - KARLOVAČKO PODRUČJE (17.-18. 4. 2010.)
Rano ujutro 17. travnja krenulo je tridesetak planinara našeg društva na dvodnevni izlet u Karlovac.

 

U Karlovcu se tog dana održavala 18. Manifestacija „Hodanjem k zdravlju“ u organizaciji PD Dubovac.
U Karlovac smo stigli u 9.30. gdje je jedna grupa krenula na Kalvariju ( poznato karlovačko izletište) preko Svibanjske ulice  i  Kozjače  cca 3 sata, dok je drugi dio grupe je sa svojim vodičem Vitom krenuo autobusom na Kalvariju gdje se održavala likovna kolonija i takmičenje u pripremi gulaša, „6. Dubovački planinarski kotlić“.
1
Nakon srdačnog dočeka naših domaćina, obilaska likovne kolonije, kraće šetnje po Kalvariji, te nakon svima nam poznatog i dragog graha, dobro smo se zabavili uz pjesmu i ples.

2
Oko 15.00. sati krenuli smo u obilazak starog grada Dubovca,  Karlovca i Krašića.
3
Zahvaljujući našem vozaču Zoranu koji nas je do planinarskog doma na Vodicama dovezao autobusom,  već oko 21 sat domom se orila pjesma,  dok je ispred gorjela logorska vatra koja uvijek gori dok u domu ima planinara i oko koje se već tradicionalno pričaju planinarske, lovačke, ribičke i druge priče.
4
Ujutro tmurni oblaci  i kiša. Ide li se na Svetu Geru ili ne? Nakon kraćeg dogovora jedna grupa je krenula na Ječmište, druga grupa na Sopotski slap  i jamu Jazovku, treća grupa u Sošicena kavu i buhtle,  dok je jedna grupa ostala u domu.  Nakon ručka odlazak  u Sošice,  u obilazak etno – muzeja u okviru samostana sestara Bazilijanki, grkokatoličke crkve i tipične žumberačke kuće, te oko 18.00 sati polako starom cestom za Šibenik.
5
Cijelo vrijeme našeg izleta pratili su nas naši vodiči Vito i  Darko koji su nam cijelo vrijeme bili na usluzi. Zahvaljujući Vitomiru Murganiću,  koji je ujedno i predsjednik Planinarskog društva „Dubovac“ , puno smo saznali o povijesti  Karlovca i Žumberka, tipičnim objektima specifičnim samo za Žumberak te mjestima gdje se može dobro jesti i piti.
Ovim putem im se još jednom zahvaljujemo i nadamo se da ćemo im na isti način moći uzvratiti gostoprimstvo koje su nam pružili.
A na povratku kući red pjesme, red smijeha, red pjesme; ali i jedno otkriće. Naš samozatajni vozač Zoran, koji po vlastitom priznanju, od Oluje nije spavao kao  u noći od subote na nedjelju,  se raspjevao. I to kako.
Uglavnom, naša tajnica je dobila zadatak da ga učlani u društvo,   dok su  Ante i  Darija Juras  obećali da će posuditi  harmoniku. Mi  se možemo samo nadati da ćemo Zoranovu  ekipu  upoznati najkasnije na sljedećim danima društva,  na zajedničkom ručku u našoj kućici, uz pjesmu i ples i naravno nezaobilazni grah.
Nazad