Putopisi

Sveto brdo, 6.06.2010.

Nakon dvije godine odlučujemo se opet popeti na Sveto brdo, ovaj put ne iz Bunovca već iz Malog Libinja.Budući da smo prošli put hodali po kiši i magli,jedva pratili marku,sa vrha se nije vidio prst pred nosom zaključujemo-ovaj put bi to mogao biti uspon iz snova! Tako je i bilo- predivan,sunčan,vedar dan-istina jako topao, ali šta je to u odnosu na ukupan doživljaj! Dakle krenuli smo prema prema Modriču,prije table Modrič desno skretanje kolnom cestom,ukupno 11 km makadamske ceste,od toga 9 km sasvim dobrog makadama,zadnja dva samo za dobra terenska vozila (mi smo se prevarili,poslušali domaćeg planinara i jedva stigli).


Postoji proširenje gdje treba ostaviti vozilo (navodno ima prečica do Malog Libinja),nismo je tražili. Slijedi uspon do Vlaškog grada ,negdje 2 sata s kratkim zastajkivanjima,nigdje hlada,vruće je ,jako vruće! Na Vlaškom gradu susrećemo dvije planinarke
čiji mladići upravo mašu s vrha Vlaškog grada,njih dvije imaju nekoliko pokušaja donošenja vode sa izvora,ali tamo uporno dva poskoka drže pozicije,a njih dvije odustaju-računaju pametniji popušta!Odmaramo se kratko,bliži se podne, sve je vruće.

Penjemo još dva sata,križ je tu i evo nas na vrhu! Ima nas sigurno petnaestak na vrhu,puno ljudi je znači zaključilo kako je ovo idealan dan za uspon na Sveto brdo! Planinari stižu iz svih smjerova -Bunovca,Tulovih greda,Dušica, Ivinih vodica,Modriča, Malog Libinja,kakav dan! Križ je ponovo uspravljen,čini mi se nekako manji,tabla sa deset Božjih zapovijedi je još uvijek razbijena!

Kakav pogled,ovo je nagrada za sve ono što nismo vidjeli prošli put, pogled na ličku i morsku stranu, fotografiranje, kratko druženje na i povratak. Konji na Libinju su tu,malo su promijenili položaj,zadnje snimke ,povratak kući.

Dan kao san!


Nazad